Osnovan je 02.veljače 2011.godine s ciljem zaštite digniteta kineziološke struke, demokratizacije  atletike i ukidanja monopola koji je u atletici Rijeke bio prisutan desetljećima.

Slijed događaja koji je prethodio osnivanju kluba

Iako ovaj tekst nekome može biti previše osoban , u njemu je sažeta sva hrvatska zbiljnost koja nije utemeljena na kvaliteti, stručnosti ili izvrsnosti već na svemu suprotnom. Takva dvadeset godišnja zbivanja iskristalizirala su potrebu za još jednim pogledom na atletiku u Rijeci.

Koliko je atletski monopol u konačnici bio neizdrživ najrječitije govori zabrana pristupa atletskim borilištima četverostrukoj atletskoj seniorskoj rekorderki Tijani Pavičić, prof. tijekom prosinca 2010.godine, a sve nakon kratkotrajnog perioda od 13.mjeseci ( studenog 2009. god ) u kojem je imala jedinu priliku u svojih dvadeset godina nakon diplomiranja na Kineziloškom fakultetu u Zagrebu 1989.godine raditi u Rijeci kao trenerica mlađih kategorija – AK Kvarner.

Zbog razilaženja u pogledu prakticiranja kinezioloških i pedagoških zakonitosti u atletskom radu javljeno joj je ( ne osobno , niti ikakvim dokumentom ) putem posrednika da više nije trenerica pri  istome klubu.

Nakon studija na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu ; gdje se atletski afirmirala kao članica AK Dinama s dva postignuta hrvatska seniorska rekorda ( 10.000.m i 42.195.m )  ; Tijana je preselila natrag u Rijeku još 1992.godine gdje je kao članica AK Kvarner nastavila svoju atletsku afirmaciju postizanjem još dva hrvatska seniorska rekorda ( 5.000.m i 21.097.m ).

Unatoč ovim neupitnim i do tada nezabilježenim referencama Tijana je prvu priliku za trenerskim radom pri AK Kvarner dobila je u jesen 2009.godine.

Tijekom njenog seniorskog staža u Rijeci ( 1992. – 1998. ) AK Kvarner je službeno – osim Dimitra Dimitrova, prof. –  imenovao razne nekompetentne trenere Tijani iako je u to vrijeme bila diplomirani kineziolog s istinskim natjecateljskim iskustvom koji je ostvarila uz pomoć supruga također diplomiranog kineziologa i dipl.atletskog trenera.

Iako je tada bila četverostruka rekorderka, a za isti klub postigla i dva seniorska atletska rekorda, tadašnji direktor AK Kvarner je Tijani nakon objave klubu svoje trudnoće u rujnu 1997. – ukinuo sva pripadajuća atletska prava po osnovi ostvarenih rezultata i uspjeha.

Iako je sporna atletska prava ; u isto vrijeme ; tijekom trudnoće i nakon poroda i u vrijeme majčinskog dopusta AK Kvarner priznavao hrvatskoj atletskoj rekorderki u skoku u dalj i troskoku.

Zbog ovog diskriminirajućeg postupka Tijana je već u prvoj godini nakon poroda u lipnju 1999.godine izborila nastup u atletskoj reprezentaciji ali ponovo kao članica AK Dinamo.

U tom periodu ponovnog nastupanja za klub iz svojih studentskih dana , iako je živjela i kao kinezilolog radila u Rijeci i Opatiji , Tijana je postavila i nekoliko hrvatskih veteranskih rekorda od kojih je posebno za istaknuti postavljanje hrvatskog veteranskog rekorda 2:57:40 na maratonu u Trevisu u ožujku 2004.godine , a koji je do tada iznosio 3:22:xy.

Osobnom odlukom – prešavši preko svih do tada diskriminirajućih postupaka – Pismom namjere iz rujna 2007.godine Tijana se obratila Upravnom odboru AK Kvarner sa željom da joj se konačno omogući trenerski atletski rad u Rijeci uz mogućnost natjecateljskih nastupanja ako to klubu bude potrebno.

Kako odgovora od rujna 2007.godine do veljače 2008.godine nije bilo Tijana je u svom posljednjem službenom atletskom nastupu u karijeri u svojoj 44.godini života kao članica Atletskog kluba Istra iz Pule pobjedom u utrci na 4.000 metara ( sa 1:23 minute prednosti nad drugoplasiranom atletičarkom ) pomogla istom klubu u postizanju  pobjede na Ekipnom Prvenstvu Hrvatske u krosu.

Tek nakon ovog oproštajnog atletskog nastupa Tijanu je kontaktirao predsjednik AK Kvarner te je u konačnici kao trener od 01.srpnja 2008. angažiran Andrija Pavičić, prof. – suprug i sparing partner.

Nakon jednogodišnjeg rada ; u kojemu unatoč brojnim neslaganjima glede stručnog rada te utvrđenih obaveza koje nisu pratili i potrebni uvjeti rada ; AK Kvarner su u rujnu  2009.godine kao članice kadetske reprezentacije zastupale dvije atletičarke na 600.m i 2.000.m  Naime kao trener trčanja Andrija Pavičić, prof. je imao u grupi jedino kadetkinje i dva juniora. Ostali trkači kluba nisu bili pri ovoj trenažno grupi već kod drugih trenera.

Mlađa kadetkinja koja je 2009.godine bila član kadetske reprezentacije te je godine i postavila novi kadetski rekord AK Kvarner na 1.500.m s 4:55,xy čime je popravila rekord u toj kategoriji koji je datirao od 1974.godine.

Nakon nemogućnosti da „trener trčanja“ sam vodi više grupa uz osnovi posao školskog profesora konačno je Tijana Pavičić, prof. u studenom 2009. dobila mogućnost za prijenos svojih bogatih atletskih iskustava i  kinezioloških  znanja na mlađe uzraste kao atletski trener.

Epilog svega je naveden u početku ovog teksta – događaji koji su prethodili osnivanju kluba.

Osnivanje Atletskog kluba Liburnija

Jedini dostojanstveni način otpora ponovljenoj diskriminaciji koja se sad – kroz zabranu pristupa atletskim borilištima grada Rijeke – prometnula u nasilje nad kineziološkom strukom i građanskim slobodama korištenja javnog prostora u vlasništvu grada Rijeke bilo je stjecanje pravne osobnosti putem osnivanja udruge građana pod nazivom „atletski klub“.

Istom zabranom bio je obuhvaćen i Andrija Pavičić, prof. trener dotadašnjih atletskih kadetskih reprezentativki na srednjim i dugim prugama iz redova AK Kvarner 2009. i 2010. godine koje to više nikada nisu bile.  Epilog.  Negativnom selekcijom trenera  niti u generacijama poslije ovih kadetkinja nijedna kadetkinja nakon njih do danas nije dostigla njihov nivo rezultata i uspjeha.

Osnivačka skupština Atletskog kluba Liburnija tako je održana 02.veljače 2011.godine na Preluci kao simbolički najzapadnijem dijelu grada Rijeke. Roditelji atletičara koji su ukazali povjerenje gore navedenim trenerima i zainteresirani za ukidanje monopola na atletiku u Rijeci činili su članove Osnivačke skupštine.

Ime Liburnija izabrano jer po izvornom pojmu koji je obuhvaćao u povijesti prostor od Plomina pa sve do Zadra što se simbolički može tumačiti i većom širinom pogleda na sport, okruženje i svijet koji se osnivanjem kluba želi prakticirati u riječkoj atletici kao prvenstveno sportu pojedinaca u kojem je kao jedan od vrhunaca olimpijskog programa ekipni nastup štafeta 4.x.100 i 4.x.400 metara.        Ništa više.

Početak rada

Upisom u Registar udruga AK Liburnija stječe pravnu osobnost u ožujku 2011.godine te se  predstavnici kluba javljaju  pročelniku za sport grad Rijeke gosp. Veljku Karabaiću, prof. koji našem klubu odobrava pristup otvorenom atletskom borilištu na Stadionu Kantrida tijekom travanja 2011.godine.

Naši tadašnji juniori Andrej i Toni Diklić treniraju i čekaju pristup kluba u članstvo Hrvatskog atletskog saveza – čime i stječu mogućnost natjecanja pod imenom kluba – AK Liburnija.

Već krajem travnja oformljena je grupa djece predškolske dobi čime klub počinje brojati 20-tak polaznika tj. članova koji  redovito treniraju.

Na skupštini Hrvatskog atletskog saveza u lipnju 2011.god AK Liburnija je primljen za punopravnog člana HAS-a.

Klub kao član HAS-a aplicira za članstvo pri Riječkom sportskom savezu u jesen 2011. te krajem 2011.godine i postaje član RiSS  –  ali sa dvogodišnjim moratorijem na mogućnost apliciranja za korištenje javnih sredstava za rad kluba. 

Unatoč  destrukcijama glede korištenja javnog gradskog objekta gospodin pročelnik Veljko Karabaić dosljedno i nepristrano obnašajući svoje javno djelovanje omogućio je predškolskim i školskim grupama  AK Liburnija korištenje  trenažnih  termina u Atletskoj dvorani Kantrida od listopada 2011.godine.  Jednim dijelom na ovu odluku utjecala je i javna obznana namjere diskriminiranja dijela riječke djece kroz nemogućnost korištenja atletskih borilišta u sklopu Atletske dvorane – u Novom listu.

Kako su naši atletičari nakon ispisivanja iz članstava AK Kvarner u veljači 2011.godine ( u cilju onemogućivanja eventualno mogućih  suspenzija ) tijekom iste godine prisiljeni pauzirati od natjecanja – klub organizira inicijalne ljetne visinske pripreme na Kopaoniku  tijekom kolovoza 2011.godine.